Uvijek sam bila osoba koja je željela da ju svi vole. Nisam očekivala da me svi časte ili nešto slično, ali željela sam biti tip osobe s kojom bi se svatko mogao slagati. Odrastajući sam uvijek nastojala biti prijatelj koji može sačuvati tajnu, i osoba koja će najmanje ogovarati (što je zapravo teško).

Pomisao da me netko ne voli uvijek me mučila, pa čak i sazrijevajući nisam voljela slomljene ili narušene odnose. Mrzim sukob. To me zapravo uznemiruje. Osjećam onu drhtavicu unutar trbuha, ubrzava mi srčani puls i preplavljuje me osjećaj straha. Kao tinejdžerki ova je kvaliteta postala meta, ali kao odrasloj osobi vjerojatno me učinila dobrim saveznikom. Stvar je u tome da me nećete vidjeti kako nešto argumentiram, a zauzimanje za sebe mi je zapravo teško.

Te su osobine dobre i loše. Želim misliti da su uglavnom dobre. Brza sam na oprostu, ne znojim se zbog sitnih stvari i potrebno je puno da odustanem. Ali ponekad je jednostavno potrebno. To je nešto što shvaćam stareći. Ne moram biti prijatelj sa svima, a premda se i dalje osjećam pozvana voljeti svog bližnjega, učim se tome da neke mogu voljeti sa distance.

Nedavno sam se našla u situaciji u kojoj je dugogodišnji poznanik rekao nešto što me povrijedilo. Stvar je u tome što to nije bilo prvi put, pa ni drugi. Iza svake situacije gurnula sam stvar postrani, nakon čega sam mnogo vremena provela neprestano razmišljajući, a onda nastavila dalje bez riječi. U svom srcu sam znala da sam vjerojatno izgubila više vremena uzrujavajući se nego što bih trebala, dok druga strana vjerojatno nije ni promislila. Ako sam do sada naučila nešto u životu, to je da različiti ljudi drže do situacija različito. Neki se ljudi brinu previše, a drugi premalo. No, konačno sam bila na mjestu gdje se mogu iskreno zapitati zašto dopuštam da mi pojedinci u životu samo uzrokuju stres, a što je još važnije, nisu ni primijetili da su to učinili.

Ne možete biti prijatelj sviju.

Istina je da Gospodin želi da volimo jedni druge, ali problem je ovaj svijet u kojem živimo. To je svijet koji različito odgaja različite ljude, donosi specifičnu, tužnu bol nekim pojedincima i postavlja različite izazove svakom od njih na putu. Neki ljudi mogu podnijeti povredu koja im je nanesena i nekako ih čini jačima. Te ranjene duše mogu iskoristiti svoju bol da pomognu drugima, dok drugi mogu pasti pod težinom onoga što im je život dao. Mogu upotrijebiti tu bol kao razlog da nikada ne povjeruju, da napadaju i drže ljude na distanci. Neki ljudi koji su bili povrijeđeni postaju osjetljiviji na bol drugih, dok neki drugi mogu otupiti na bol koju nanose. Svi imamo jedinstvene izazove kako gledati na život, kako prolaziti kroz nj i kako komunicirati s ljudima na tom putu. Postoji samo previše varijabli.

Čeznem za Nebom, mjestom gdje svi možemo otpustiti bol grijeha koji čini odnose tako teškim. Do tada ću davati sve od sebe i podsjećati se da ne moram podnositi bolna prijateljstva i ne moram voljeti svakoga blisko i osobno. Znam da nisam savršena, i dobro je zapamtiti da nitko drugi nije. Ponekad se moja nesavršenost sukobljava s nesavršenostima drugih, a na ovoj strani Neba, to je u redu. Bog ne traži moju savršenost, samo moju ljubav. Njegova je milost svakog jutra nova, Njegova se snaga usavršava u mojoj slabosti, i jednostavno je u redu priznati da nisam savršeni, najbolji prijatelj svakoj osobi na ovom planetu. Distanca neće uvijek dovesti do srca koje ljubi, ali može spriječiti izazivanje nepotrebne boli.

Autorica: Brie Gowen; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Faithit.com

Komentari

Pratite nas na FB!

Lajkujte Dnevni Magazin!
X Zatvori