Jedna od najtežih decenija u modernoj istoriji Srbije — ona druga u XX veku — krunisana je velikom pobedom probijanjem Solunskog fronta, oslobođenjem okupirane zemlje i pripajanjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba, formirane krajem 1918. godine na južnom tlu raspale Austrougarske monarhije, te formiranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Simbolično, kruna tog ujedinjenja bio je ulazak trupa Srpske vojske u Zagreb, prestonicu dotadašnje Kraljevine Hrvatske-Slavonije, konstitutivnog dela Austrougarske monarhije.

Ali gvozdeni srpski armejci nisu samo u Zagreb umarširali, već svuda po jugoslovenskim zemljama. Najsvečaniji dočeci odigrali su se u Splitu, Rijeci (Riječane ostali Hrvati čak i danas zovu “Srbima”), Dubrovniku i Šibeniku.

2. bataljon 5. pešadijskog puka Drinske divizije ušao je u Rijeku, valjda istog dana kada i 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije u Split, 20. novembra, desetak dana pre formalnog ujedinjenja. Odigralo se to na poziv Narodnog veća DSHS, koja nam je poslala molbu.

trijumfalni-ulazak-pobednicke-srpske-vojske-u-zagreb-1918

U molbi je pisalo: “U bivšoj austrougarskoj vojsci jesu disciplina i red posve uništeni: Država Slovenaca, Hrvata i Srba stoji pred opasnošću da bude poharana od vraćajućih se četa sa bojišta (odnosno Hrvata iz austrougarske vojske; prim. nov.).

 

Vlada srpske države se umoljava da što skorije pošalje svoje čete. Brzi odgovor se umoljanja.”

Shodno tome, naši su momci otišli da uspostave red i mir, i da zaštite imovinu građanstva.

Split — koji je bio i ostao sve do druge polovine XX stoleća najjugoslovenskiji od svih gradova Jugoslavije, koji je pretio zagrebačkim političarima da će sam Dalmaciju ujediniti sa Kraljevinom Srbijom ako oni odluče da stvore nezavisnu Hrvatsku — sav se okupio na Rivi tom prilikom.

20.000 Splićana i navijača Hajduka (jer, Hajduk je osnovan sedam godina ranije) srpsku je vojsku dočekalo povicima: “Živjela Srpska vojska! Živjela Jugoslavija!”.

Dr Josip Smodlaka, osnivač i vođa Hrvatske demokratske stranke i u tom trenutku gradonačelnik Splita (to će postati u još jednom navratu, 1943. godine nakon sloma Italije, ispred AVNOJ-a) ovim ih je rečima pozdravio:

 

“Braćo srcu našem najmilija, neumrli vitezovi srpski! Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji.

Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila! Blagoslovene majke koje vas rodiše! Blagoslovena kolijevka koja vas je odnjihala!

Blagosloveni opustjeli domovi vaši, koji se u crno zaviše da nama uzmogne sinuti ovo zlatno sunce slobode, što nas sada obasjava. Koliko smo čeznuli za ovim časom!

split hrvatska

Zajedno sa vama kličemo onome koji vas je pripremio za pobjede, vrhovnome vođi vašemu, unuku velikog vožda Karađorđa, Kralju vašemu i našemu. Da živi Kralj Petar! Da živi Srpska vojska!”

Slavni splitski kompozitor Jakov Gotovac komponuje koračnicu “Čika Pera” (tridesetih godina i poznatu operu “Ero s onoga svijeta”), a paralelno sa ovim događajima slični se masovni dočeci organizuju i u drugim velikim i malim mestima.

Premda je u Zagrebu bilo daleko manje svečano, ako je svečano uopšte prikladna reč, i premda je došlo do incidenta tog 5. decembra kada je Srpska vojska ušla u grad (vojnici 25. i 53. domobranske pukovnije tražili su na Trgu bana Jelačića formiranje samostalne Hrvatske republike, bilo je povika “Dolje srpska dinastija!

Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!”, a u sukobima ih je ubijeno 13 a ranjeno 17), svejedno, i u Zagrebu je takođe bilo mnogo oduševljenih Jugoslovena.

Tako je u 3. broju “Pučkih novina” autor nadahnuto napisao: “Braća Srbi dokazala su ovim činom da im je više stalo do slobode i spasa hrvatskog i slovenačkog naroda nego do njihovih vlastitih života.

Oni zato ostaju među nama kao naša obrana i zaštita. Svojim životima hoće da nas očuvaju od talijanskog osvajanja.

Blago si ga onome ko ima u nevolji druga – veli naša poslovica.

Taj drug u nevolji našoj jeste brat Srbin, koji je još i nakon pet godina junačkog ratovanja spreman da gine za opću, jugoslovensku stvar.

Neka se na njega ugledaju oni naši vojnici, koji sramotno pobjegoše svojim kućama, a usput pljačkaju”.

webtribune

Komentari

Pratite nas na FB!

Lajkujte Dnevni Magazin!
X Zatvori