Ne blijedi s godinama, ne umara se vremenom.
Ona raste zajedno s njim, tiho, strpljivo i beskrajno.
Sin može odrasti, postati snažan, hrabar, svoj čovjek,
ali za majku on je uvijek ono dijete
čije je suze brisala usred noći,
čiji je smijeh liječio njene umorne dane
i čije je snove nosila u srcu kao svoje vlastite.
Čak i kada ode daleko,
majčino srce ide za njim.
U svakoj njenoj molitvi ima njegovo ime,
u svakoj tišini njena briga,
u svakom osmijehu njen ponos.
Majka voli i kad je ne vidiš,
brine i kad je ne čuješ,
i nada se i onda kad se čini da je sve izgubljeno.
Jer sin nikada ne prestaje biti njeno dijete.
On je miris njenog srca. ❤️
koji hoda ovim svijetom.
Mirzeta Halilović Wöhrl
